Moj internet dnevnik
Plima
crljivica2
Izdvojeno
Nema izdvojenih postova.
Ljubav je tu i tamo i svugdje
***

A. G. Matoš

SAMOTNA LJUBAV

 

Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,

Na baršunu crnom leži teška noć;

Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi –

Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?

 

Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si.

Udaljenost ima smrti tužnu moć,

Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi –

Poginut ću noćas i za dragom poć.

 

- Ljubav nije sreća – znaš li kad mi reče? –

- Ljubav, to je rana, i ta rana peče,

- Ljubav boli, boli, kao život boli,

- Teško, teško onom koji jako voli.

 

Nisi pravo rekla. Ljubav bol  je, plamen,

Ali muči samo kad sam sam – ko kamen.
Čelani zbrdazdola
Upišite tekst...
Cista Velika zbrda






Šibenik
***

Arsen Dedić

POSLJEDNJI TANGO U ĐEVRSKAMA-

BONUS

 

sastanak mladih esperantista u gudučoj
tradicionalna regata sonković–raslina
izbor najmlađeg starca
krapanjski planinari osvajaju kamenar
najmanja glava velike glave
eminentna jazz pjevačica iz oklaja
tour d’trtar
pobjeda tlm–a nad tbf–om
kantautor iz bute
kao i urbani reper sa škopinca
hamlet iz pakovog sela
miss tromilja
mister plišac
tribunjski blues osvaja
otvaraju se brojna turistička naselja
cro–a–porter u šepurini
nihilist sa visovca
natječu se težaci iz donjeg polja
na olimpijadi u disciplini
skok s motikom
najljepše dijete iz ulice paške zjačića
prve noge promine
šibenska nevista rodom iz berlina
i šibenski zet iz okolice osla
najsamosvojniji magarac iz težačke
švedska ženska klapa
na gostovanju u bribirskim mostinama
najpristupačnija litvanka na ljetovanju
u boraji
gošća iz mađarske–zemlje tisuću jezera
gošća iz slovačke–zemlje tisuću otoka
sve do šansonjera pokraj poduzeća »čistoća«
pleše se pleše, gospodo
na kraju kišnog lita
a onda
susvita

Crkva sv. Jakova


~~~
Nema zapisa.
IP posjetitelja
rss
Nema zapisa.

Kako je poznato, plima stiže svako jutro,

ali nikada to nije isto more

i uvijek donosi nešto novo.

Nekad se prikrada bez glasa, miluje, ugađa.

Nekad stiže dramatično, hučeći, zapjenjena, uznemirujuća.

To je moje more.

Dobrodošli u moje more!

Blog
četvrtak, rujan 24, 2009

                   Živopisna družina iz udruge Antikvari i kolekcionari iz Zagreba, na šibenski srednjevjekovni sajam je donijela jednu zanimljivu biljku, Jerihonsku ružu. Jerihonska ruža raste u pustinjskim dijelovima Svete zemlje, naročito u okolici grada Jerihona po kome je i dobila ime. Ova jedinstvena biljka ima sposobnost preživljavanja dugih vremenskih perioda bez vode, tokom kojih se potpuno sasuši i postane krhka. U takvom stanju može izdržati i tridesetak godina. Kad opet dođe u dodir s vodom počinje se polako otvarati, poprima sve intenzivniju zelenu boju i širi specifičan svježi miris.
 
                       Jerihonska ruža se u Bibliji spominje i pod imenom kovitlac, jer u suhom stanju ima oblik male loptice koju vjetar kovitla pustinjom. Prema legendi, Djevica Marija je, bježeći iz Jeruzalema, blagoslovila ovu biljku podarivši joj vječni život. Na povratku sa pohoda u Svetu zemlju, križari su Jerihonsku ružu donijeli u Europu, gdje je postala dragocjena botanička relikvija. U Europi je nastao običaj ovu ružu stavljati dva puta godišnje u vodu: za Božične i za Uskršnje blagdane. Nakon blagdana Jerihonska ruža se vadi iz vode i spremi u vitrinu gdje provodi ostatak godine u sasušenom stanju.
 
                         Zahvaljujući svojoj neuništivosti, Jerihonska ruža se u zapadnoj Europi nasljeđuje s koljena na koljeno. Jerihonskoj ruži se pripisuju različita korisna svojstva. Babice su je stoljećima koristile za olakšavanje poroda. Stavljala se u vodu početkom trudova, a porod se očekivao u trenutku kad se ruža potpuno otvori. Ruža bi se poklanjala novorođenom djetetu. Ona donosi blagoslov i mir u obitelj i podsjeća nas na uskrsnuće Kristovo.


(Tekst je prenesen iz izvorne brošure o Jerihonskoj ruži i neznatno je izmjenjen. Smisao je ostao isti.)

crljivica @ 20:19 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
counter
Jedna najava
Knjaz u Cisti Velikoj

Sat
crljivica
Cista Velika
službene stranice

Sport u Cisti Velikoj


Brojač posjeta
42958
Vrtni impresionizam
























***

Arsen Dedić

BALADA O PROLAZNOSTI

Kad lutali smo svijetom
kao raspršeno sjeme,
govorili smo sebi -
to je za neko vrijeme.

I ne znajuć’ da smo
na izgubljenom brodu,
mi vikali smo: "Kopno!"
dok gledali smo vodu.

Kad ljubili smo kratko
u tuzi kišne noći,
govorili smo za se
da ljubav tek će doći.

Postavljali smo stvari
ali opet ne za dugo.
Za sva smo mjesta rekli -
odredit ćemo drugo.

Kad rađala se sreća
i čekala je slava,
pomišljali smo opet -
to nije ona prava.

Kad prijatelja nema,
a dani idu sporo,
govorili smo za se
da vraćaju se skoro.

Gdje najviše smo dali
dobivali smo manje,
ali mislili smo - to je
tek privremeno stanje.

Kad gubili smo život,
govorili smo: "Neka"
i vjerovali čvrsto
da pravi tek nas čeka.

Putovali smo dalje
kad davno već smo stigli.
Tek počeli smo nešto,
a drugo već smo bili.

 

I ostali smo tako
kraj odlazeće vode,
nerazjašnjeni sasvim
i pomalo van mode.

U započetoj priči
u ljubavi bez traga,
jer svakoj smo se kući
približili do praga.

U privremenom redu
nekorištenih stvari
ni osjetili nismo
da sami smo, i stari.

Dok vjerovali još smo
da svaki put se mijenja,
mi rekli smo si zbogom

govoreć’ doviđenja.

Index.hr
Nema zapisa.